1. Jasnoća zvuka:
Stavite stetoskop i slušajte normalne otkucaje srca, disanje i druge zvukove kako biste procijenili da li je zvuk jasan i prepoznatljiv, ima li šuma ili nejasnoća.
Na primjer, možete jasno razlikovati "lub-dub" zvuk otkucaja srca i zvuk protoka zraka koji ulazi i izlazi pri disanju.
2. Pojačavanje zvuka:
Uporedite jačinu zvuka koji se čuje kada koristite različite stetoskope. Odgovarajući stetoskop bi trebao biti u stanju da efikasno pojača zvuk unutar normalnog opsega.
Na primjer, možete jasno osjetiti da prvobitno slab zvuk postaje lakše čuti nakon upotrebe stetoskopa.
3. Frekvencijski odziv:
Provjerite možete li precizno čuti zvukove različitih frekvencija, kao što su visoki tonovi disanja i tihi šumovi u srcu.
Ako možete ravnomjerno čuti zvukove visoke, srednje i niske frekvencije, to znači da je frekvencijski odziv dobar.
4. Sposobnost smanjenja buke:
Koristite ga u određenom ambijentalnom ambijentu buke da procenite može li efikasno blokirati spoljašnju buku i fokusirati se na zvuk unutar tela.
Na primjer, još uvijek možete jasno čuti pacijentove srčane i plućne zvukove u bučnom odjeljenju.
5. Udobnost: Uzmite u obzir udobnost nošenja stetoskopa, uključujući da li čepići za uši odgovaraju ušima, da li je pritisak kukica za uši ili traka za glavu umjeren i da li dugotrajna upotreba neće uzrokovati nelagodu.
6. Zaptivanje: Provjerite zaptivanje grudnog dijela i kože. Dobro zaptivanje pomaže u smanjenju curenja zvuka i poboljšava auskultacioni efekat.
7. Vernost zvuka: Zvuk koji se čuje treba da zadrži karakteristike originalnog zvuka što je više moguće bez očiglednog izobličenja.
